Kolekcionar vatrogasnog znakovlja

DAMIR MARENIĆ

DVD BARANJSKO PETROVO SELO

DVD BARANJSKO PETROVO SELO

Te davne 1936. godine u mjesnoj čitaonici , koja se nalazila na mjestu današnjeg društvenog doma i gdje se odvijala sva društvena aktivnost u selu , a na poticaj prijatelja iz D.V.D -a Bistrinaca došlo je do formiranja vatrogasnog društva u selu.
 
Osnivači su bili :
1. Milan Suvajdžić
2. Pavo Pavlović – Tanco
3. Pavo Šokac – Šokčić
4. Pavo Ivanović – Jankomarjanov
5. Stipo Rusić – Jozin
6. Đuro Marjanac
7. Mišo Šarac – Rica
8. Stipo Šarac – Musa
9. Pavo Brdarić
10. Đuro Pinter
11. Jozo Alošinac
12. Pavo Šokac – Kantor
13. Marko Livović
14. Pavo Šokac – Daljok
15. Adam Špiz
16. Pavo Livović
 
Prvi predsjednik društva je bio tadašnji učitelj Milan Suvajdžić , a prvi zapovjednik postao je Pavo Pavlović kod kojeg se nalazio i dnevnik u koji je zapisivao sve što se dešavalo u društvu. Uniforma je bila plava. Za trubača je izabran Jozo Alošinac.
 
Kroničar toga vremena pokojni Mato Filaković zapisao je slijedeće :
´´ Sjećanje je ostalo na tu vatrogasnu vježbu iz te godine. U središtu sela vatrogasci su priredili veliku vatru. Noć prije Uskrsa trubač je trubeći u vatrogasnu trubu i vičući ´´ vatra , vatra ! ´´ budio mještane koji su zbilja mislili da je u selu požar. Uzimali su kante u ruke i trčali prema crkvi i požaru. Crkva je bila jezivo obasjana u mrkoloj noći. Nedaleko od crkve zapaljena je gomila granja. Vatrogasci su vježbu odradili uspješno uz glasno ohrabrenje naroda uz povike : Tako treba raditi ! ´´Ubrzo je došao rat i okupacija , a i za to vrijeme rad društva nije se prekidao. Sagrađena je velika općinsaka zgrada , a u njoj i mjesto za vatrogasno spremište. Mjesni župnik Horvat je u svojoj župnoj spomenici zapisao ´´ U rujnu 1943. igrajući se djeca su zapalila kamaru slame. Uspješni vatrogasci uz pomoć naroda spriječili su širenje vatre jer tada nije bilo ograda te su kamare bile jedna uz drugu.´´
 
Poslije 1945. godine nastavlja se rad društva i to se smatra kao najplodosniji period u povijesti društava. Ugledni članovi koje ćemo samo neke nabrojiti : Pavo Živković – Buva , Marko Franjin , Pavo Kostolanović ,te legendarni zapovjednik Stipo Rusić. Od opreme imali su špricu na ručni pogon , s jedne i druge strane po 4 vatrogasaca . Ako se nije moglo usisati vodu iz bunara špric se punio kantama koje su mještanina na zvuk zvona koji objavljuje požar nosili sa sobom. Postojao je takozvani ´´ lajt ´´ koji je bio instaliran na zaprežnim kolima zapremnine oko 500 litara vode , a špricu i lajt vukli su konji po unaprijed napravljenom rasporedu. Opasnost od požara je bila velika naročito radi stogova slame i sijena kao i kuća koje su većinom bile pokrivene trskom. Ustrojena su ljetna dežurstva. Dežuralo se u paru po dvojica , a znak za požar davao se znakom zvona udaranjem samo u jednu stranu. Financiranje je bilo riješeno na način da je prilikom vršidbe pšenice uziman određeni postotak ( 1% ) od uroda i to je išlo kao prihod vatrogascima , a oni koji nisu imali pšenice davali su novac prema svojim mogućnostima.
 
Ovdje je važno istaknuti da je u periodu od 1945 godine na dalje puno mještana dalo svoj obol u razvoju društva. Među ostalim Sipo Pavlović , Matija Šarac, Stjepan Bačić , Stjepan Hegeduš , Franjo Kuna . Bilo je to vrijeme neimaštine , ali i sloge naručito oko održavanja opreme , te održavanja vježbi što je zahtjevalo puno ljudi , naručito oko dobave vode za špricu. Za razliku od danas selo je imalo dvaput više stavnovika , a mladeži je bilo puno koji su u vatrogastvu našli svoju ljubav . Treba svakako istaknuti tradicionalne vatrogasne zabave koje su bile dobro posjećene , a ujedno bile izvor financiranja društva. 60-tih godina uz pomoć poljoprivrednika zadruge nabavljena je cisterna od 5000 litara na kojoj je bila instalirana i pumpa sa motorom. Nije baš najbolje fukcioniralo pa je i dalje korištena ručna šprica kao osnovno sredstvo za gašenje požara. 80-tih godina nabavljena je cisterna s ugrađenom pumpom koju je Belje serijski proizvodio , pa se tako društvo ipak malo osuvremenilo.Moramo spomenuti još nekoliko ljudi iz tog perioda koji su svojim radom i djelovanjem doprinijeli radu društva to su : Pavo Rusić ( Jožin ) , Stjepan Bačić ( mlađi ) , Stjepan Hegeduš , Stjepan Pavlović i drugi.
 
Uoči Domovinskog rata porušeno je tadašnje spremište jer je na tom mjestu izgrađena nova škola , a nakon toga Mjesna zajednica nije riješila novo spremište. Nakon Domovinskog rata otuđena je sva vatrogasna oprema. Legendarna šprica koja je bila izložena kao muzejski eksponat je otuđena i nikad nije nađena. Povratkom iz progonstva 1998. godine postupno se obnovilo društvo. Pronađena je cisterna koju je Vatrogasna Zajednica dala obnoviti , a veliku pomoć pružili su nam bratska društva iz Slavonije ( Bistrinci , Bizovac , Petrijevci , Šag i Nard ). Naročito u materijalu za gašenje požara. Grupa vatrogasaca najviše je radila na podizanju vlastitog mladog kadra i u tome je bilo uspjeha. Navest ćemo nekolicinu ljudi koji su u poslijeratnom periodu obnovili društvo , a to su :pokojni Ivan Šarac , Marko Torjanac stariji , Marko Torjanac mlađi , braća Međeši Denis i Boris , Đuro Horvat , Manuel Bošnjak , Marino Torjanac i ostali. Uz pomoć općine Petlovac i tadašnjeg načelnika Marka Posavca kao i Vatrogasne Zajednice nabavljeno je navalno vatrogasno vozilo, te je naše društvo svrstano u red dobro opremljenih društava na području Baranje. Također općina Petlovac financira izgradnju vatrogasnog doma na lokaciji stare škole u Kolodvorskoj ulici , te je tako riješen veliki problem garažiranja vozila i sklanjanje vrijedne opreme. Načelnik Drago Dominić dao je izgraditi prostoriju i opremu istoj. Pod vodstvom Marka Torjanaca društvo je radilo vrlo dobro. U periodu od 2000 – 2005 godine društvo je osvojilo velik broj pehara sa A – ekipom te ekipama djece i mladeži. Nakon smrti Đure Horvata – Đuke turnir u belotu organizirani djelovao prebacujese u memorijal u Đure Horvat – Đuka. Uz zadnje vrijeme dolazi do stagnacije rada društva. Društvo je i dalje aktivno samo nije bilo zainteresiranih za vatrogasce , tako da je samo ostalo 20 ljudi različitih doba starosti.

Contact Us


Freephone: +1 800 559 6580
Telephone: +1 959 603 6035

Follow Us


  

Copyright © 2017 Damir Marenic