Kolekcionar vatrogasnog znakovlja

DAMIR MARENIĆ

posvecenje pumpeU temeljima organizirane zaštite od požara u Hrvatskoj stoljetna je tradicija suprotstavljanja požaru i drugim elementarnim nepogodama. Hrvatsko dobrovoljno vatrogastvo, kao bitna sastavnica hrvatske protupožarne zaštite, bilježi na stranicama svoje slavne prošlosti 150 godina neprekidnog rada Prvoga hrvatskoga dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu i 140 godine rada Hrvatske vatrogasne zajednice, stožerne organizacije cjelokupnog hrvatskog vatrogastva.

Kroz svu tu povijest dodijeljena su brojna priznanja, medalje, spomenice, izrađene su brojne značke, zastave društava, zajednica. Kako se mijenjao sistem uređenja društva od monarhije pa do samostalnosti Republike Hrvatske tako su se mijenjala i priznanja, a početkom 90-tih zaustavlja se tj. skoro nestaje izrada vatrogasnih značaka, ali se pojavljuju našivci ili - kako se nekada reklo - amblemi (eng.patch). Istinski vatrogasni kolekcionari slobodno se mogu nazvati i čuvarima vatrogasne baštine.

izlozbaU Hrvatskoj nadaleko su poznati i godinama u tome hrvatski vatrogasni kolekcionari kao što su  Damir Trinajstić, Rene Raymond Gulin, Željko Balat, Marijan Bobeta, Željko Šiptar, Srečko Sačić, Ivica Filip, Nedeljko Baruškin te sigurno jedna od veličina a sada pokojni Vlado Šoštarić. Drago mi je da sam se i sam našao u tom društvu istinskih zaljubljenika vatrogasne memorabilije.

gasenje pozaraU Hrvatskoj je neposredno pred početak domovinskog rata postojalo 39 profesionalnih vatrogasnih jedinica s 1.645 profesionalnih vatrogasaca u gradskim naseljima, te 81 profesionalna vatrogasna jedinica u tvornicama s 2.428 profesionalnih vatrogasaca. Postojalo je i 1.974 dobrovoljnih vatrogasnih društava s 84.301 aktivnim članom u naseljima i 431 dobrovoljno vatrogasno društvo s 19.915 aktivnih članova u tvornicama. Ukupno je postojalo 2.525 raznih vatrogasnih jedinica, a njihovih članova je bilo čak 289.209, računajući ovdje i pripadnike vatrogasne mladeži i pomažuće članove. Sve te jedinice bile su organizirane u 105 općinskih vatrogasnih saveza i devet vatrogasnih saveza na nivou regija. Neposredno prije rata u svim jedinicama izvršene su provjere vatrogasne opreme, ljudstva i pokretljivosti vatrogasnih jedinica, vatrogasni savezi općina uspostavili su najužu suradnju s nadležnim organima općina (štabovima Civilne zaštite, Crvenoga križa itd.), uspostavljena je neposredna radio-veza s tim čimbenicima, te veza između pojedinih vatrogasnih jedinica, organizirano je čuvanje vatrogasnih objekata i opreme, izvlačenje opreme iz objekata u slučaju njihove ugroženosti.

Poznat je samoprijegor i požrtvovnost vatrogasaca u Vukovaru koji su pod neprekidnom kišom granata bili na terenu. I prije okupacije grada izgubili su sva svoja vozila, a nestalo je i vode. Jedan od najvećih požara na području Osijeka bio je 13. rujna 1991. kad su pogođeni naftni spremnici, a prosječno je u gradu dnevno bilo 3-4 požara, no bilo je dana kad ih je zbog napada bilo i više od 20. I u Vinkovcima su požari gašeni za vrijeme ratnih aktivnosti i pod neprekidnom paljbom, a nije bila rijetkost da u isto vrijeme gori nekoliko važnih objekata. U dva mjeseca vatrogasci su imali oko 200 požara. Župna crkva iz 18. stoljeća spašena je iako je toranj bio pogođen sa šest projektila jer su vatrogasci još prije rata na tornju postavili razdjelnicu, cijevi i mlaznice, pa je samo trebalo priključiti dovod vode. Na području Slavonskog Broda, Županje i ostalih mjesta u Posavini, najžešći napadi dogodili su se 1992. godine, pa i kasnijih godina.

vatrogasciU Sisku je najteže bilo kad je u dva navrata, 7. i 18. listopada, granatirana rafinerija, pa je uslijed toga izbio veliki požar. 7. listopada pogođen je cjevovod na izlasku iz benzinskih spremnika, što je dovelo do nekontroliranog istjecanja benzina koji se zapalio. Vatrogasci Siska, susjednih dobrovoljnih društava i Vatrogasne brigade iz Zagreba satima su se borili s vatrenom stihijom. 18. listopada gorjelo je na šest mjesta u rafineriji, a vatrogasci su se cijelu noć borili s požarom znajući da ako ne uspiju da će izgorjeti i veliki dio grada. Teško je bilo i u Petrinji, gdje su u više navrata tenkovi i oklopna vozila tzv. JNA spriječili gašenje požara. U Gospiću je malobrojna vatrogasna jedinica pojačana s pripadnicima Civilne zaštite bila pod neprekidnim napadima, no uspjela je ugasiti 46 požara. U Otočcu je djelovalo dobrovoljno vatrogasno društvo i to u sklopu Civilne zaštite. 25. kolovoza 1991. grad se nalazio pod neprekidnom paljbom, pa kad je dojavljeno da gori crkveni toranj, vatrogasci su u terenskom vozilu pristigli do mjesta požara gdje su požar gasili sami svećenik i dvije časne sestre. Vrijedno je spomenuti i sprečavanje katastrofe u tvornici kemijskih proizvoda Cosmochemia 4. rujna. Uz ogromne napore vatrogasaca i djelatnika tvornice požar je stavljen pod kontrolu. Karlovac je doživio golema razaranja - u nekim danima bilo je odjednom i po devet požara. Vatrogasci Karlovca, Duge Rese i Ozlja međusobno su jedni drugima priskakali u pomoć kad god je zatrebalo. Slično je bilo u Novskoj, Novoj Gradišci, Bjelovaru, Varaždinu... U Zadru su pripadnici Vatrogasne brigade gasili petnaestak požara dnevno, ne računajući šumske požare. Razaranje Zadra počelo je 22. rujna 1991. godine minobacačkim i topničkim napadom iz vojarni tzv. JNA. Razaranje je trajalo dva tjedna, a sve je kulminiralo 5. i 6. listopada kad je agresor uporabio sva sredstva za uništavanje i to iz zraka, s mora i s kopna. Teško je oštećena industrijska zona. U ta dva dana vatrogascu su gasili 53 industrijska, društvena i privatna objekta, te 14 šumskih požara. U Šibeniku je napad počeo već 17. rujna 1991. i to sa svih strana. U razdoblju od 17. do 23. rujna bilo je 69 požara u gradu i okolici, a gorjelo je i oko 3000 hektara šumskih površina. Vatrogasci su imali 33 intervencije, a prilikom šest vatrogasnih intervencija otvorena je neposredna paljba na vatrogasce. Slično je bilo i u svim ostalim gradovima i mjestima u Dalmaciji koja su se našla na meti JNA. Posebno je stradao Dubrovnik gdje je oštećeno oko 30% građevina u povijesnoj jezgri, a oko 10% potpuno je uništeno požarima prouzročenim zapaljivim projektilima. Razrušen je i vatrogasni dom, uništena i oštećena vozila i oprema, a poginula su tri vatrogasca i pet ih je ranjeno.

U domovinskom ratu 21 vatrogasac dao je svoj život, a više od 100 ih je ranjeno, bilo u svojim matičnim vatrogasnim postrojbama ili na drugim oblicima obrane zemlje. Uništeno je ili oštećeno 266 vatrogasnih domova ili spremišta, 353 vatrogasna vozila, 217 motornih štrcaljki, 78.846 m vatrogasnih cijevi i velike količine druge vatrogasne opreme. Izvor: "Vatrogasci Hrvatske u Domovinskom ratu (1991.-1992.)", Vatrogasni savez Hrvatske, Zagreb, 1992.

In Croatia, just before the start of the Homeland War, there were 39 professional fire units with 1,645 professional firefighters in urban areas, and 81 professional fire units in factories with 2,428 professional firefighters. There were also 1,974 voluntary fire companies with 84,301 active members in settlements and 431 voluntary fire companies with 19,915 active members in factories. There were 2,525 different fire brigades in total, and there were as many as 289,209 of their members, including the members of the fire youth and the assisting members. All of these units were organized into 105 municipal firefighting associations and nine regional firefighting associations. Immediately before the war, all units carried out checks on firefighting equipment, personnel and mobility of fire units, the firefighting associations of municipalities established close cooperation with the competent authorities of the municipalities (Civil Protection Headquarters, Red Cross, etc.), establishing a direct radio link with these factors. and the connection between individual fire units, organized storage of fire facilities and equipment, removal of equipment from facilities in case of their danger.
The self-sacrifice and sacrifice of Vukovar firefighters who were in the field under constant rainfall are known. Even before the occupation of the city, they lost all their vehicles and the water was gone. One of the largest fires in the Osijek area was on September 13, 1991 when oil tanks were hit, with an average of 3-4 fires per day in the city, but there were days when there were more than 20 because of the attacks. the fires were extinguished during war activities and under constant fire, and it was not uncommon to burn several important buildings at the same time. In two months, firefighters had about 200 fires. The 18th century parish church was saved even though the tower was hit with six missiles because firefighters had installed a divider, pipes and nozzles on the tower before the war, so all they had to do was connect the water supply. In the area of ​​Slavonski Brod, Županja and other places in Posavina, the most violent attacks occurred in 1992, and even later.
The worst in Sisak was the shelling of the refinery on two occasions, on October 7 and 18, which resulted in a large fire. On October 7, a pipeline on leaving the gas tanks was hit, causing uncontrolled leakage of the gasoline that ignited. Firefighters from Sisak, neighboring voluntary societies and the Zagreb Fire Brigade have battled the firestorm for hours. On October 18, six refinery sites were burning, and firefighters battled the fire all night knowing that if they failed they would burn much of the city. It was also difficult in Petrinja, where on several occasions tanks and armored vehicles were so called. JNA prevented firefighting. In Gospic, a small fire brigade reinforced with members of the Civil Protection Service was under constant attack, but managed to extinguish 46 fires. A voluntary fire company operated in Otočac within the framework of the Civil Protection. On August 25, 1991, the town was under constant fire, so when it was reported that the church tower was burning, firefighters in the off-road vehicle arrived at the site of the fire where the fire was extinguished by the priest himself and two nuns. Also worth mentioning is the disaster prevention at the Cosmochemia chemical plant on September 4th. With the great efforts of firefighters and factory staff, the fire was put under control. Karlovac suffered enormous devastation - in some days there were at once nine fires. The firefighters of Karlovac, Duga Resa and Ozalj used to help each other out whenever needed. It was similar in Novska, Nova Gradiška, Bjelovar, Varaždin ... In Zadar, members of the Fire Brigade extinguished fifteen fires a day, not counting forest fires. The destruction of Zadar began on September 22, 1991 with a mortar and artillery attack from the so-called barracks. JNA. The destruction lasted for two weeks, culminating in October 5 and 6 when the aggressor used all the means of destruction, from the air, from the sea and from the land. The industrial zone is severely damaged. In those two days, 53 industrial, social and private facilities and 14 forest fires were extinguished by firefighters. The attack began in Sibenik on September 17, 1991, from all sides. Between September 17 and 23, there were 69 wildfires in and around the city, and some 3,000 acres of forest area were burning. The fire department had 33 interventions, and during six fire interventions direct fire was fired at the fire department. The situation was similar in all other cities and towns in Dalmatia that were targeted by the JNA. In particular, Dubrovnik was damaged, where about 30% of buildings in the historic center were damaged and about 10% completely destroyed by fires caused by flammable missiles. The fire station was destroyed and vehicles and equipment destroyed and three firefighters killed and five wounded.
In the Homeland War, 21 firefighters gave their lives, and more than 100 were injured in their home firefighters.

Kontakt:


mob: +385 091 3323 004


  

Copyright © 2017 Damir Marenic